Bez obzira što se pridruživanje BiH Evropskoj Uniji, što zbog nas, što zbog drugih, dan čini jako blizu, a dan daleko svjetlosnu godinu, mnogi gradovi naše države idu prilično ispred i grade prijateljske odnose sa gradovima iz zemalja Unije.Te veze iz godine u godinu bivaju sve čvršće i polahko iz sportske, kulturne ili humanitarne saradnje, prerastaju u dobru privrednu saradnju.

Općina Gračanica, prije puno godina,zahvaljujući ponajprije Hajrudinu Dini Čeliću je uspostavila odličnu suradnju sa francuskim gradom Feury les Abrais koja je prije desetak godina krunisana potpisivanjem Povelje o bratimljenju.

Neki drugi ljudi, dosta kasnije, prije svih Jasmin i doktorica Šahzija Mrkonja pomogli su da Gračanica uspostavi dobru saradnju sa italijanskim gradom Formia, koja je takodjer krunisana potpisivanjem povelje o bratimljenju.

I po onoj narodnoj, prijatelj mojih prijatelja je i moj prijatelj, švedski grad Hanige prijateljski trougao proširuje na četvorougao.

Pored ostalih oblika saradnje, ove četiri općine svake godine organizuju sportske susrete učenika osnovnih škola.Domaćin prvim susretima je bila Formija, drugim Fleury.Prošle godine susreti su održani u švedskom Haningeu. Ove godine domaćin će biti Gračanica.

Na prošlogodišnjim susretima u Haningeu, općinu Gračanica, pored zvanične delgacije koju je predvodio načelnik Općine, Nusret Helić, i u kojoj je bio i predsjedavajući Općinskog vijeća Hasan Fehratović, predstavljalo je tridesetak učenika Osnovne škole ”Hasan Kikić” i II Osnovne škole.

Takmičenja učenika prijateljskih gradova organizovana su u nogometu, plivanju i atletici.

Kako u Hanigeu postoje vrhunski sportski objekti, od stadiona sa vještačkom travom, atletskih borilišta sa tartan stazom, do velikog broja sportskih dvorana i bazena, bila je ovo jedna prava mala olimpijada.Iako su učenici iz Gračanice birani po kriterijumima gdje bavljenje sportom nije bilo na prvom mjestu i posebno ako znamo da u Gračanici ne postoje nikavi uslovi za bavljenje plivanjem ili atletikom, postignuti su više nego solidni rezultati.Selekciju nogometaša vodio je načelnik općine Nusret Helić.U 5 odigranih utakmica gračanički osnovci su zabilježili dvije pobjede i zauzele treće mjesto.U plivanju djevojčice iz Gračanice su pokazale da je prava šteta što za ovaj sport u Gračanici ne postoje nikavi uslovi.Za samo par dana priprema obavljenih pred polazak u Švedsku na bazenu hotela Tuzla nekoliko djevojčica je pokazalo, da kada bi se sa njima radilo i minimalno, bile odlične plivačice.

U atletskim disciplinama gračanički osnovci su postigli više nego dobre rezultate, posebno u bacačkim disciplinama.Nastavnik tjelesnog odgoja Salih Pindžić uspio je dobro pripremiti ekipu.učenici zadovoljni postigunutim rezultatima i druženjem sa vršnjacima iz drugih zemalja iz Haningea nose prelijepe uspomene.

Općina Gračanica povezivanjem sa gradovima iz Evrope daje svoj doprinos uključenju BiH u integracijeske procese i ono što je sasvim sigurno puno važnije, brojnim maladim ljudima otvara nove vidike, pruža priliku da se upoznaju sa svojim vršnjacima iz cijelog svijeta.Dosadašnja sportska takmičenja imala su snažnu podršku lokalnih vlasti.

Domaćini prijateljskih gradova, svako na svoj način, davali su neki novi kvlaitet odnosima medju gradovima i uspostavljali neka nova prijateljstva, neke nove vidike, te pokazali da mladi ljudi ma odakle dolazili namaju problema u komunikaciji.Susreti su i u onom sportskom smislu pokazali važnost ulaganja u sport Svaka maraka uložena u sportske objekte, sportske pedagoge i mlade ljude, vraća se višestruko uvećana.I u Švedskoj gračanički osnovci su pokazali da se odlično razumiju sa svojim vršnjacima iz Francuske, Italije i Švedske.Takodjer, su pokazali da i sa minimum rada mogu postizati više nego dobre sportske rezultate.Ovo jasno ukazuje na to da politiku sporta u Gračanici ubuduće valja postavljati na potpuno drugačije osnove.

Na svečanosti zatvaranja susreta koju su domaćini organizovali sa minimum oficijelnog protokola dominirala su djeca i njihova nova prijateljstva.Kao što je red na ovakvim takmičenjima proglašeni su najbolji i uručene medalje.U Švedskoj svi učesnici su proglašeni najboljima.Na zatvaranju susreta načelniku općine Gračanica je uručena zastava susreta koja iz godine u
godinu ide od grada do grada domaćina.

2008. godine Gračanica je domaćin susreta i na taj način jedan ciklus susreta se zaključuje i otvara novi.

    Vrelo Bune

Ima mjesta koja su kao da ih je Allah dželešanuhu odredio da ljude čine boljim i da im na neki neobjašnjiv način pokazuju smisao i postojanja i prolaznosti. Takva mjesta, kad u njih dodjete dočekaju vas ko'  kakav šejh, nazovu selam, prekriju mirom i potpuno vam se predaju.Ili se to vama samo učini, jer se vi potpuno predate tom mjestu i njegovoj ljepoti. Ili možda biva i jedno i drugo.

Ko zna, osim Onog koji sve zna?

Baš tako.

Kad se jednom nadjete na izvorištu Bune, podno okomite stijene, gdje su se skoro pa sjedinile stijena, voda i tekija učini vam se, ili to možda i jest tako, da vam tako sjedinjene govore:''Neka je mir na tebe dobri čovječe, robe božiji. Bujrum, okrijepi se.Bili su ovdje i prije tebe mnogi. Ako bog da, doći mnogi i poslije tebe.Vratićeš se i ti još ko zna koliko puta.Ovo je mjesto Alahove dželešenuhu milosti. Neka je mir na sve vas'', započne  voda, preuzme stijena, završi tekija.

Neki kojima ''još nije dato da progledaju iako vide'' vjeruju da se sevap napiti vode s vrela Bune.Haman im se makar jedna želja ispuni, pa zato svraćaju. Kad idu na more, svrate i vode se napiju da im bude na moru lijepo.Kad se s mora vraćaju, svrate i vode se napiju, da im bude lijepo i kod kuće.

Smatra se da je izvor Bune jedan od najjačih u Evropi sa nevjerovatnom snagom od 4.300 litara vode u sekundi.Vrelo Bune je takodjer jedan od najimpozantnijih primjera podzemne kraške rijeke, te jedno od najljepših uopće.

Uz vrelo se nalazi tekija halvetijskog derviškog reda koja jedna od najstarijih u BiH.Tekija je sagradjena za vrijeme mostrskog muftije Zijaudina Ahmed ibn Mustafe.Turbe uz tekiju u kome se nalaze dva mezara po svemu sudeći je sagrađeno poslije 1644. godine.U njemu su ukopani Sari Saltuk i Ačik paša.

Jedno od predanja vezanih za vrelo Bune kaže da je u pećini iz koje izvire Buna živio opsani zmaj. Zmaj bi svake godine izlazio iz pećine i otimao lijepe djevojke.

Pouzdano se zna da je Omer paša Latas 1851. godine obnovio tekiju, turbe i musafirhanu.Od 1952.godine tekija se nalazi pod zaštitom države kao vrijedan kulturno-historijski spomenik.

250 metara od samog vrela dotok vode se račva u dva prvca.rijeka Buna se nakom 7 kilometara ulijeva u Neretvu.

Sa svojom čistom i hladnom vodom Buna  predstavlja prirodno stanišre za bogati biljni i životinjski svijet.

Kažu da pastrmka nigdje nije ukusnija nego na Buni.

I dok se nauživate ljepote vrela Bune, napijete vode eto mraka.A prje mraka gdje drugo, nego do Mostara i starog mosta. Tamo vam se učini da vam je voda iz vrela Bune već počela ispunjavati želje.

Ko je prav, a ko je kriv?

Koliko je ko služio pravdi, koliko ko nepravdu činio. Koliko je ko i od sebe i od imetka svog dao za istinu i pravdu?

Koliko ko nije? Da li što nije znao, nije smio ili nije htio. A mogao je. I dužan bio. I prema ljudima i prema bogu.

Dao je svako onoliko koliko je dao.

On to zna .

Zna i Onaj koji sve zna.

Jedno je sigurno!

Onaj ko vjreuje pred četiri suda računa polaže. Pred svojom savjesti, pred onima oko sebe,  pred vremenom i pred Allahom dželešanuhu.

Dunjaluk, ma koliki bio, ponekad u glavama nekih ljudi biva toliko mali da pomisle da im u šaku može stati.Učini im se da ga nema dovljno. Ni njemu, ni njegovim.Kad se na jednom mjestu nadje više takvih, onda nastupe, što bi naš insan kazao, belaji.

Na tom i takovom dunjaluku ima jedna zemlja i jedan narod koju i kojeg haman ni jedan belaj nije obišao.

Zemlja je Bosna. Narod Bošnjaci i svi drugi, drukčijeg imena, ali jednaki po ljubavi prema svojoj zemlji, prema pravdi i istini.

Zemlja Bosna upamti svašta. Mnoga carstva, silne ratove. Nen narod to sve nadura.I jad i glad.I tudju sablju i tudjinsku čizmu. Davaše mu malo, uzimaše sve. Nekad je imao ime,  nakad nije. Onda opet jest. Imade i jezak, pa ga nemade, pa ga opet dobi. I imade uvijek svoje velike ljude, ali ga često vodiše drugi.

Upamti naš nartod svašta. Nadura još više. Često ga svi poricaše. Neki svojataše, neki  su često imali naum sve to nožem i puškom riješti.

Haman samo u Bosni bude vremena kad vode teku krvave.

Haman samo u Bosni ezan remeti mir, džamije bivaju najljepše kad ih nema, a ljude ubijaju samo zbog imena.

Haman se samo u Bosni traži  ono što se nikada niodkoga nije tražilo. Samo se u Bosni traži da se i oprosti i zaboravi.

U zemlji Bosni takvoj kakva je, ima puno čaršija, gradva, sela i mahala. I malih i onih većih. I bogatijih i siromašnijih. I starih i novih.

Svima njima neki namijeniše istu sudbinu.

I gradovima i selima i ljudima u njima. Četo se taj naum pokušavao i ostvariti. Jedni bi probali, pa kad nije išlo, dolazili bi drugi. Mijenjali sredsrva i metode, ali cilj je uvijek ostajao isti. Zemlju Bosnu podijeliti, gradove i sela poharati, ljude, jednu trećinu pobiti, jednu trećinu raseliti, jednu trećinu na svoj adet natjerati. Sve to bi namijenjeno i ovom dijelu Bosne što se zove općina Gračanica. Poslednji puta 1992.godine.

Kako je sve to poslednji puta počelo?

A počelo je puno prije nego što smo toga mnogi od nas postali svjesni.

Od polovine 91. godine do maja 92. godine  u Gračanici i oko Gračanice prelamala su se sva globalna ali i lokalna zbivanja.

Bosna je dobila novu vlast, ali ona viša u Beogradu je imala svoje planove.

Štampanjem para izvući sve devize, isprazniti fondove,uništiti privredu, kompletnu vojsku upregnuti u svoj jaram i načiniti svoju veliku državu.Oni su govorili da je to čuvanje Jugoslavije, a ustvari pravili su veliku Srbiju.

  

 

Narod Gračanice odgovra na svoj, jedini mogući način.Od seoskih i mahalskih straža formiraju se jedinice teritorijalne odbrane.Počinje se organizovati i proizvodnja sredstava za odbranu.

I onda počinje ono u šta mnogi nikako nisu vjerovali.Počinje pravi rat.

Granatiraju se sela od Miričine, Orahovice pa duš puta Doboj-Tuzla.

Slijedi granatiranje Gračanice.Najžešće 25 maja.Upravo tog 25. maja Gračanica je definitivno odbranjena.Svima pa i onima koji su otišli po bijele konje postaje jasno da u Gračanicu nikada neće ujahati kao pobjednici.

Rat bijesni.Svaki dan mrtvi, ranjeni, granatiranja i uzbune.

Kako je neprijatelj granatama ravnao Gračanicu i sva njena sela,tako je narod gračaničke općine iz dana u dan bivao sve odlučniji i organizovanji u odbrani svoga praga,svoje porodice,svoga identiteta, svoje držva, pravde i slobode.

Slijede veličanstvene pobjede, otkljanjanje opsanosti iu Lohinje, Lendića.Gračanlije pomažu u odbrani Gradačca, Posavine, Dobojske općine, Majevice, Srajeva,Vareša,Vozuće.Išli su svuda gdje je trebalo.

 

Grad u koji vas put nikada neće nanijeti.Ovo je grad u kojeg morate maksuz doći.A kad dodjete? Il' 'nako, il' nekim poslom, to je opet grad iz kojeg nikuda nemožete otići, nego se samo vratiti.

I samo Allah dželešanuhu zna zašto grad nastade na tom mjestu i zašto je takav kakav jeste.Ove naše insanske mjere i razlozi u Tešnju baš i ne vijede puno.

Kada neko prvi put dođe u Tešanj, odmah će mu u oči pasti stari grad kojeg Tešnjaci zovu jednostavno Gradina.A šta bi drugo?

Impresivna utvrda smještena je na visokoj kamenoj i strmoj litici koja dominira okolicom.

Kad Tešanj gledate sa Gradine čini vam se da je nekako poklopila grad.  Kad Gradinu gledate iz grada, učini  vam se da kao da je grad jedna velika džamija, a Gradina preljepa munara.

Po površini od 6296 kvadratnih metara Gradina spada medju najznačajnija utvrdjenja u BiH.Utvrda je na ovom prostoru postojala, kako su pokazala arheološka iskopavanja, još u prahistorijskom periodu. Gradnju su, najvjerovatnije započeli Iliri, adaptaciju i dogradnji izvršili Rimljani.Razrušena je u prodorima Slavena u šestom i sedmom stoljeću, da bi poslije formiranja srednjovjekovne bosanske države, kada su ratovi učestali, bila značajno obnovljena i dogradjena.Budući da je bila duboko u unutrašnjosti , tvrdjava nije imala osobit značaj za turske vlasti, pa je bila zapuštena sve do rata 1737. godine kada je značajno obnovljena. Tada je iznad ulazne kapije postavljen tarih na kojem piše: ''Gradnja velike kule izvedena 1158.godine (godine po hidžri, što odgovara 1745/46. godini), a gradnja tabije 1159. godine (odnosno 1746/47. godini).Ova gradnja izvršena je po naredjenju visokih plemenitih vezira, mušira, gospode Ali-paše i Sulejman-paše.Neka im je slava trajna.Povjerenik gradnje je bio kapetan Alija, pa neka je za to obilato nagradjen''. Iz tog vakta je i današnja forma i veličina Gradine.

O Tešnju u spisima Hamdije Kreševljakovića nalazimo sljedeće: ''Tešanj, grad u Usorskoj banovini, sagradjen je na strmom brežuljku što se diže u sredini današnje varošice istog imena.gornji dio grada nastao je još u srednjem stoljeću, a današnji sagradiše Turci 1115, odnosno 1703/04. godine za vladavine sultana Mustafe i bosanskog  vezira Mehmed paše.Grad je prostran i dobro očuvan.

 

Tešanj se prvi puta spominje 1461. godine u jednoj ne baš pouzdanoj povelji.turci su ga zauzeli oko 1512. godine.Posadom je zapovijedao dizdar, a od prvih godina 18-og stoljeća u tešnju je sijelio kapetan.

Anonimni opis Bosne navodi da su  u gradu smješetene tri baterije topova i 15 velikih topova.Godine 1833. bio je tu 31 top..Godine 1804. bilo je u ovom gradu oko 20 čuvara.Neki Emin Ahmed Misri bio je baščauš i tufekčija u gradu Tešnju 1793. godine.On je uvakufio jednu knjugu koja kasnije dospijeva u Gazi Husrefbegovu biblioteku u Sarajevu i nosi broj 649.Grad je 1838. godine bio potreban popravku i nije napuštan sve do 1840. godine.''

O Gradini u narodu ostadoše moga predanja. Po jednom u Gradini je bila neka duboka tamnica u kojoj završiše mnogi koji nisu bili po volji jal vlasti jal kakvom moćniku, puno žena uhvaćenih u preljubi i drugih nesretnika.

Po drugom, i u tešnju je zazidana mlada dojilja kojoj ostaviše otvor da doji svoje dijete.Pa dugo iza toga je sa tog mjesta kapala voda i koja žena nema mlijeka da doji dijete,nastruže sedre sa tog mjesta i natrlja svoju dojku,mlijeko odmah dodje.

Po onom najmladjem predanju, prije nekih tridesetak godina sa Gradine se svaku noć čula strašna huka.Pričalo se da  se u Gradini nastanila strašna aždaha.I jednu noć nekoliko odvažnih Tešnjaka pope se na Gradinu, kad tamo samo jednaobična, istina nešto veća sova.Sova je uhvaćena, preparirana i i dan danas se nalazi kod jednog Tešnjaka.Tako se priča.

Kao najtužniju godinu i tešanjska Gradina i tešanjska čaršija pamte 1697. kad ju je Eugen Savojski, ne mogavši osvojiti Gradinu u potpunosti porupio i popalio.

Snažan razvoj tešanjska čaršija doživljava u 17-om i 18-om stoljeću.Tada bilježimo preko 40 zanata.Brojni trgovci dolaze u Tešanj.Hanovi su puni putnika, jer je Tešanj tada raskrižje karavanskih puteva.Grade se vodovod i hamam i pišu i prepisuju knjige na bosanskom, arapskom, presijskom i turskom jeziku.U tešnju se tada školuje i jedan od najplodnijih alhamijado pjesnika, Abdulvehab Ilhami Žepčak, koji je tu stekao idžazetnamu 1810. godine.

Teče rječica Tešanjka kroz po Tešnja, pa obavija oko Gradine i kao da donosi riječi Zuke Džunhura, koji je kao niko u svijetu znao proniknuti u bit svakog grada.Zuko je davne 1958. godine napisao o jednom svetom brdu u Arabiji: Italijani bi ovdje podigli crkvu, Amerikanci bazu,francuzi hotel,Libanci kockarnicu.Bugari bi ovdje sagradili veliki naučni institut za borbu protiv zagraničnog sujevjerja,Tirci bi po običaju podigli karaulu.arabljani nisu podigli ništa.'' Oni koji vjeruju znaju i zašto.

A kad gledate Tešanj i kad malo bolje upoznate Tešnjake postanete sigurni samo u jedno.Tešnjaci bi na svakom dijelu dunjaluka uvijek sagradili Tešanj i on bio opet bio isti ovakav.

 

Upravo te 1566.godine, kada je završena izgradnja mosta na Neretvi, počela je novija povijest Hercegovine i njenog središnjeg grada Mostara.Od tada do današnjih dana most je bio stalna inspiracija, centar okupljanja, sila koja je na okupu dražala Mostar. I za gradnju starog mosta vezane su mnoge legende.Možda je najkarakterističnija ona koja govori o tome da je most sagradjen na velikoj ljubavi, odnosno da je u nju i bukvalno ugradjena velika ljubav. Kako je Hajrudin počeo graditi most, tako su i počele nevolje, kaže ta legenda.Što se po danu sagradi, Neretva bi po noći srušila. Hajrudin, očajan kani odustati od gradnje dok mu jedne noći u snu nešto ne kaza da u temelje mosta mora zazidati dvoje najzaljubljenijih mostaraca. Tako i bi. Osta priča da samo tolika ljubav može u zraku trideset i više metara iznad rijeke, držati luk starog mosta. Druga legenda kaže da je Hajrudin kad je sagradio most vjerovao da će kada se skinu skele i oplate, most pasti u rijeku.Stoga je naredio da se skele skinu tek kad on podobro odmakene prema Turskoj.Srećom majstor je bio majstor i mostu ništa nebi po skidanju skela. Most je u dugoj povijesti preživio brojne sukobe, bune i ratove.Izdražao je svašta sve do 9-og novembra 1993 godine, kada je svijet s užasom posmatrao kako artiljerija i tenkovi Hrvatskog vijeća obrane ruše stari most.Nakon što je pogodjen sa čak 86 granata, stari most se stropoštao u Neretvu.Od tada pa do završetka radova skoro čitav svijet je pomogao da se stari most ponovno sagradi. Prvi značajniji dogadjaj na srušenom starom mostu se desio 23. juna l994.godine kada su improvizani most podignut pored srušenog ,zajedno prešli, ministar vanjskih poslova Njemačke Klaus Kinkel, predsjednik Predsjedništva Republike BiH Alija Izetbegović, predsjednik Hrvatske Franjo Tudjman i tadašnji gradonačelnici istočnog i zapadnog Mostara Safet Oručević i Mijo Brajković.Tada je poslana snažna poruka da će obnavljenje Mostra teći upravo kroz obnavljanje starog mosta.U decembru 1995.godine češki predsjednik Vaclav Havel sa ruševina Straog mosta šalje poruku za njegovo obnavljanje.

18.juna 1996.godine tadašnji predsjednik Turske, Sulejman Demirel i Alija izetbegović potpisuju protokol kojim Turska daje milion dolara za početak obnove mosta. 17. novembra 1996.godine taj milion je i operativan.Te godine podršku obnovi mosta daju mnogi, medju njima i predsjednik SAD, Bil Klinton. Prva faza direktne obnove starog mosta počela je osnivanjem Fondacije za obnovu koja je ozvaničena 2.jula 1997.godine.Odmah po osnivanju Fondacije od 2 do 30 jula oraganizovana je prezentacija Mostar 2004.Po završetku radionice od avgusta do novembra 1997. godine startala je početna faza rekonstrukcije mosta, koja je predvidjala vadjenje kamena srušenog luka iz Neretve.Polovinom septembra iste godine počela je montaža platforme. 29.septembra 1997.godine,prvi kamen težak oko pet tona, izvadjen je iz Neretve i položen na ovu platformu.Vadjenje kamena potrajalo je skoro dva mjeseca,da bi napokon u noći 21.novembra u 1.30 sati, bio izvadjen i poslednji kamen luka starog mosta koji se nalazio na dnu Neretve, odnosno izvadjeno je ukupno 158 komada dijelova starog luka. U novembru iste godine objavljena je knjiga UNESCO-a o rehabilitaciji Starog mosta i Starog grada.Oko starog mosta stvoreno je partnerstvo koje su nosili UNESCO, Grad Mostar, Svjetska banka, Hrvatska, Italija, Turska, Francuska i Luksemburg. Krajem juna 1998.godine predana je prijava za uknjiženje Starog mosta i povijesne zone Mostara u Svjetsku graditeljsku baštinu UNESCO-a.Uskoro UNESCO i Svjetska banka, koja je po prvi puta u svojoj povijesti izdvojila 4 miliona dolara za rekonsrukciju jednog povijesnog objekta, objavljuju da će pomoći obnovu.Evropska komisija se priključuje 12.novembra 1998.godine. Daljni zamah obnovi Starog mosta dalo je formiranje Agencije za obnovu na nivou Grada Mostara. Nakon formiranja agencije za obnovu, počeli su ozbiljniji radovi na rekonstrukciji mosta, i to ispitivanjem okolonog tla, te rješavanjem složene problematike tehnologije gradnje i statike mosta.U tom razdoblju riješene su sve tri tajne graditeljskog umijeća neimara Hajrudina.Način izgradnje temelja mosta, geometrija luka i način vezivanja medju kamenovima mosta.Nerijetko je istraživanje Hajrudinovog graditeljskog umijeća uporedjivano s ispitivanjem i rekonstrukcijom egipatskih piramida.